Ponos & Predrasude

Toliko vremena utrošeno u učenje, bez imalo predznanja i pomoći, sati, dani i čista volja, da nadvladam okove “neškolovanosti”, neimanja diplome; potvrdim svoje sposobnosti u koje sam jedino ja bila uvjerena…

Kažu ljudi, čovjek je u tuzi sam. Ja kažem, čovjek je i u sreći sam.

Bila sam sama kad sam gledala svoju prvu priču objavljenu na jednom portalu i divila se tome danima, sama. Kad sam dobila u ruke prvu zbirku u kojoj je objavljena moja priča. Kad mi je prvi put objavljen roman, prvi put plaćeno za napisano.

Sve je to samoća djelila sa mnom, nitko drugi, ali u mojim očima bilo je dovoljno. Oduvijek je bilo dovoljno. Potvrda mene same u mojim očima meni je pobjeda ponosa nad predrasudama. Užitak. Gotovo taština. Ali nema ničeg taštog u stalnom učenju, stalnom probavanju, stalnom trudu da se razvijaš i na kraju-stalnom poticaju sebe pohvalom:  pa ti si genije! 😉

Sami se rodimo, sami umiremo, sami se trebamo i gurati kroz život. Malo ispred sebe-ajde, mic, mic, mic, pa malo iza sebe nogom u guzicu, jer i to je korak naprijed :))

Bilo je puno takvih koraka naprijed dok nisam naučila ovo.

Sad ponosno sjedim pred ovom stranicom i divim se. U očima nekog web dizajnera ovo je pizdarija. U mojim očima-čudo. Jer ja sam to napravila. Sama.

Jedna misao o “Ponos & Predrasude”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.